Posjet fizijatru obavlja se s ciljem povećanja pokretljivosti prilikom rehabilitacije ili prevencije razvoja određenih bolesti. Fizikalna terapija pomaže u razvoju i obnavljaju pokretljivosti određenih dijelova tijela te vraćanju organizma u početnu ravnotežu. Osim same vježbe, dijelovi tijela mogu se tretirati toplinom, hladnoćom, ultrazvukom, ali jednako tako i elektroterapijskim procedurama koji pospješuju proces oporavka pacijenta.
Bolove u zglobovima nastalim repetitivnim pokretima, iznenadnim ozljedama i utjecajem starenja, odgađanjem liječenja dovodi do komplikacija. Tendinitis je upala tetive koja se često razvija nakon degeneracije (tendinopatija). Tenosinovitis je tendinitis s upalom tetivne ovojnice. Tendinitis, upalu tetiva, važno je primjetiti na vrijeme i konzultirati se s fizioterapeutom ili specijalistom fizijatrom kako bi se izbjegle otekline zgloba i potencijalne rupture tetive.
U fizioterapijskoj procjeni uzima se anamneza pacijenta te se nakon toga fokusira na zahvaćeni dio. Prvo se uzimaju opći podaci, zatim procjena boli, opsega pokreta, mišićne snage te na kraju se provode specifični testovi i ispunjavaju upitnici o svakodnevnom funkcioniranju.
Fizioterapijska intervencija ima za cilj povećanje pokretljivosti i smanjenje boli te koristi pasivnu mobilizaciju translatornim pokretima između zglobnih tijela ili pasivnom mobilizacijom kroz osteokinematski pokret.
Manualne mekotkivne tehnike poput manualne masaže, funkcijske masaže ili frikcijske masaže koriste se u cilju poboljšanja mobilnosti i opuštanja mekih tkiva kako bi mobilizacija samog zgloba bila što lakša bez dodatnih ograničenja. Mekotkivne tehnike klizanja tetiva i živaca koriste se u intervenciji kod sindroma karpalnog kanala i imaju značajnu ulogu u smanjenju broja operativnih zahvata. Za potpunu fizioterapijsku intervenciju uz manualnu terapiju moraju se provoditi i terapijske vježbe, te funkcionalni oblici aktivnosti.
